EKOLOGIJA
Ekologija je prirodna i interdisciplinarna nauka, koja gradi svoje temelje u biologiji, geografiji, geologiji, fizici, hemiji i matematici. U zadnje vrijeme, informatika igra veliku ulogu u sintezi i sabiranju ekoloških podataka. Ekologija potiče od grčkih riječi oikos: dom i logos: rasprava, izučavanje.
Ekologija pokušava da pronađe odgovor i riješenje brojnim problemima okoliša koji nas sve više okružuju. Nažalost, mnogi problemi današnjice su ljudskog porijekla. Prijevoz, termoelektrane i sagorijevanje fosilnog goriva za razne svrhe su odgovorni za više od 50% zagađenja zraka. Vode i tla sadrže sve veće količine raznih teških metala i pesticida. Nuklearne elektrane proizvode velike količine radioaktivnog otpada, čija manipulacija i odlaganje zahtijeva vrlo precizne mjere i standarde. Ovakvi problemi su samo par primjera.
Dakle, ekologija se suočava sa problemima u okolišu. Odgovori nisu uvijek evidentni ni jednostavni.


ODRŽIVI RAZVOJ
Održivi razvoj je skladan odnos ekologije i privrede, kako bi se prirodno bogatstvo naše planete sačuvalo i za buduće naraštaje. Moze se reći da održivi razvoj predstavlja generalno usmerenje, težnju da se stvori bolji svet, balansirajuci socijalne, ekonomske i faktore zastite zivotne sredine.


VODA


Izvor života. I to smo zagadili!!
Poseban problem predstavlja zagadjenje podzemnih voda. Ova zagadjenja jednim delom uzrokuje poljoprivreda - zbog korišćcenja vestačkog djubriva i otpadne voda iz seoskih naselja.

Veliki problem predstavlja i posledica zagadjenja voda sa neuredjenih deponija. Voda i otpad povezani su neraskidivo i pogubno. Svaki otpad pre ili kasnije dospeva do podzemnih voda zagadjujući je. To je dugotrajan i ljudskom oku skriven proces.

Srbija će pre ili kasnije osetiti posledice ovakve nebrige za otpad. Brojni izvori biće zagadjeni, možda za koju godinu ili kasnije, ali je sigurno da ovakav nemar trajno ugrožava naše vodene zalihe. Vodu je od otpada moguce zaštititi jedino izgradnjom deponija s kontrolisanom odvodom. Uredjenih deponija u Srbiji gotovo i da nema!!!

VAZDUH
Čist vazduh je osnov za zdravlje i život ljudi i ćitavog ekosistema. Vazduh je smeša gasova koja čini atmosferu, a sastoji se približno od 4/5 azota, 1/5 kiseonika i vrlo malih količina plemenitih gasova, ugljen dioksida, vodonika, ozona, vodene pare i raznih nečistoća.

Nevolje nastaju kada se ovaj odnos poremeti. Zagadjeni vazduh utiče na različite načine na zdravlje ljudi i čitav ekosistem. Atmosfera služi i kao sredstvo transporta zagadjujućih materija do udaljenih lokacija i kao sredstvo zagadjenja kopna i vode. Glavni izvori zagadjenja vazduha su zagrevanje stanova, industrijske aktivnosti i saobraćaj.

GLOBALNO ZAGREVANJE
Prema izvestaju Nacionalne zdravstvene akademije SAD-a (NAS) nijedna katastrofa u celukupnoj poznatoj prošlosti neće izazvati toliko poguban uticaj na civilizaciju i život na planeti kao što bi to moglo izazvati trend globalnog zagrevanja. Do sada je o tom pitanju najrelevantnijom smatrana studija objavljena nakon završetka Medjuvladinog panela o klimatskim promenama, održanog 2001. godine u okviru Ujedinjenih nacija (IPCH), koja prognozira da bi temperatura na površini zemlje do 2100. godine mogla porasti od 1,4 do 5,8 stepeni Celzijusovih. Ova studija predvidja da bi takav rast temperature mogao prouzrokavati otapanje lednika i artičkog polarnog prekrivača, povećanje nivoa mora, pojavu oluja, destabilizaciju i nestanak životinjskih staništa i migracije životinja prema severu, salinizaciju pitkih voda, masovno uništenje šuma, ubrzan nestanak biljnih vrsta i velike suše.

Ukoliko se uzme u obzir da će zahvaljujući ljudskoj aktivnosti udvostručiti količina CO2 koja će se u ovom veku emitovati u atmosferu, moglo bi sazreti uslovi za naglu klimatsku promenu na globalnom nivou, i to možda u razdoblju od nekoliko godina.

BIODIVERZITET

Biološka raznolikost podrazumeva raznolikost živih organizama koji nastanjuju kopno i vodu, kao i raznolikost unutar različitih vrsta, izmedju vrsta i ekosistema. Biodiverzitet nije samo sveukupna raznolikost oblika i pojava biljnog i životinjskog sveta, već i raznolikost funkcija živih organizama.

Radi opstanka naše planete i harmoničnog suživota čoveka i prirode, svet se bi trebao da se usmeri na dva glavna cilja: očuvanje i održivo korišćenje biodiverziteta.
Očuvanje biodiverziteta je konzervacija i obnavljanje narusenih ekosistema i prirodnih stanista, kao i ocuvanje i oporavak biljnih i životinjskih vrsta.